Novac, posao i partner – najveće su prepreke koje se nalaze pred mladima u Bosni i Hercegovini na putu ka braku i roditeljstvu, pokazuju novi podaci iz istraživanja koje je sproveo Populacijski fond Ujedinjenih nacija.
Šta pokazuje istraživanje UNFPA o mladima u BiH?
Za čak 32 odsto ispitanika je finansijska nesigurnost prepreka ka braku, a za 36 odsto prepreka ka roditeljstvu, dok je zanimljivo da samo 18 odsto mladih u BiH navodi nedostatak odgovarajućeg stambenog prostora kao veoma važnu prepreku braku, a 24 odsto kao prepreku roditeljstvu.
“Uprkos nedostatku povjerenja u institucije, mladi u BiH i dalje snažno teže braku i porodičnom životu. Oko 76 odsto žena i 82 odsto muškaraca u BiH teže braku, što je blizu regionalnog prosjeka od 79 odsto”, navodi se u istraživanju.
Džastin Koulson, predstavnica UNFPA za Bosnu i Hercegovinu, ističe da se često pretpostavlja da mladi jednostavno više ne žele djecu i da je to razlog pada nataliteta.
“Ovo istraživanje pokazuje suprotno: mladi u Bosni i Hercegovini žele stabilnu vezu i porodicu, samo ne vjeruju da za to trenutno postoje uslovi”, navela je ona.
Zašto mladi odgađaju brak i roditeljstvo?
Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da istraživanje pokazuje da se želje mladih nisu promijenile.
“I dalje žele bliskost, stabilan partnerski odnos i porodicu. Promijenilo se okruženje u kojem te želje pokušavaju ostvariti”, navodi ona.
Kako usamljenost i nesigurnost utiču na mlade?
Kako dodaje, kao psiholog i porodični psihoterapeut posljednjih godina u svom radu sve češće susreće mlade ljude u tridesetim godinama koji dolaze sa osjećajem da život stoji u mjestu.
“Ne dolaze zato što su odustali od ljubavi ili porodice, već zato što osjećaju da su izgubili vjeru da je to moguće ostvariti. Mnogi mi kažu da imaju posao, da rade na sebi, da su obrazovani, ali da uprkos tome ne uspijevaju pronaći partnera sa kojim mogu graditi odnos zasnovan na povjerenju, poštovanju i zajedničkim vrijednostima. Primjećujem da je usamljenost postala jedna od najčešćih tema u psihoterapijskom radu sa mladima”, navodi Savanović Zorićeva.
Kako dodaje, politička nestabilnost, stalne društvene krize, neizvjesnost na tržištu rada i odlazak velikog broja mladih iz zemlje stvaraju osjećaj da se život stalno odgađa.
“Ljudi čekaju bolji posao, bolju platu, sigurnije okruženje ili neka bolja vremena. Nažalost, čekajući da se sve posloži, često prolaze godine”, ističe ona za “Nezavisne novine”.
Zašto je danas teže pronaći životnog partnera?
Takođe, Savanović Zorićeva ističe da su danas očekivanja od partnerstva veoma visoka.
“Mladi žele da partner bude najbolji prijatelj, emotivna podrška, roditelj njihove buduće djece, osoba sa istim vrijednostima, interesovanjima i životnim planovima. Takva očekivanja nisu pogrešna, ali često dovode do dugotrajnog traganja za idealnom osobom i dodatnog osjećaja razočaranja kada stvarni život ne izgleda savršeno”, navodi ona.
Kako dodaje, važno je da se prestane govoriti kako mladi neće brak ili ne žele djecu.
“Iskustvo iz prakse govori upravo suprotno. Oni žele porodicu, ali žele i osjećaj sigurnosti da će tu porodicu moći sačuvati. Ne žele u brak po svaku cijenu, nego žele kvalitetan odnos u kojem će se osjećati sigurno i prihvaćeno”, zaključuje ona.
Šta bi država mogla učiniti da mladima olakša osnivanje porodice?
Da brak i porodica i dalje predstavljaju jednu od najvažnijih životnih vrijednosti za mlade u Bosni i Hercegovini smatra i Vladimir Vasić, sociolog, koji ističe da mladima društvene i ekonomske okolnosti sve češće ne dozvoljavaju da tu želju pretvore u stvarnost.
“U društvu u kojem su plate niske, troškovi života visoki, a stambeno pitanje za mnoge gotovo nerješivo, sasvim je razumljivo da mladi teško planiraju budućnost. Istovremeno, promijenjeni društveni odnosi, individualizacija i različita očekivanja dodatno otežavaju pronalazak partnera sa kojim dijele iste vrijednosti i životne ciljeve”, navodi on.
Kako dodaje u razgovoru za “Nezavisne novine”, pitanje braka i porodice ne smije biti svedeno na lični izbor pojedinca.
“Ono je prije svega društveno pitanje koje zahtijeva ozbiljne i dugoročne javne politike. Bez veće ekonomske sigurnosti, dostupnijeg stambenog zbrinjavanja, kvalitetnije podrške mladim bračnim parovima i mjera koje će olakšati roditeljstvo, teško je očekivati značajnije demografske pomake”, objašnjava Vasić.
