U Radio Bileći navikli su slušaoce i čitaoce da predstave mlade, talentovane i perspektivne ljude – one koji svojim trudom, ponašanjem i uspjesima zaslužuju da se o njima čuje.
Ovoga puta odlučili smo da pažnju posvetimo jednoj, na prvi pogled, tihoj i nenametljivoj, ali po svemu posebnoj djevojci. Riječ je o Saški Ilić, djevojci koja u svakom smislu zaslužuje poštovanje i pohvale svojih sugrađana. Ona je primjer mladima – izuzetna sportistkinja, odličan učenik četvrtog razreda opšte gimnazije, divna sestra i kćerka, te ponos jedne osmočlane porodice.
Karate klub „Hercegovac“ godinama je poznat kao jedan od najuspješnijih sportskih kolektiva u opštini, a među mnogobrojnim karatistima koje je iznjedrio, Saška je jedna od onih koji se posebno izdvajaju. Njena sportska priča traje već trinaest godina, a danas je jedan od najmlađih karate majstora u Republici Srpskoj. Kako kaže, ljubav prema karateu naslijedila je od oca – najprije kroz njegove priče o značaju ovog sporta za zdravlje i karakter, a potom i gledajući fotografije sa njegovih takmičenja koje su joj postale dodatna inspiracija.
„Sa svojih pet godina htjela sam da se uvjerim u to i od tada počinjem da gradim svoju sportsku karijeru koja traje već trinaest godina. Danas sebe ne mogu da zamislim bez treninga, jer su postali obavezan dio mog dana i uvijek mi dobro dođe jedan trening nakon učenja. Time izbacujem negativnu energiju i osjećam se mnogo lakše“, priča nam Saška.
Smatra kako nije toliko bitno da li je nosilac plavog ili crnog pojasa, jer joj cilj nije bio samo da bude karate majstor, nego da osvoji što više kupova i zvaničnih takmičenja.
„Naravno, ne poričem da je lijep osjećaj kada kažem da imam položen crni pojas, naročito zbog toga što me djeca u klubu više poštuju, pa mi se čak i u školi na neki način dive. Smatram da ništa nije teško ukoliko se radi s ljubavlju i ako to volimo. Tako je i sa karateom. Naravno da zahtijeva pažnju i koncentraciju, jer ako želimo da napredujemo moramo biti skoncentrisani na svaki naš potez, ali mislim da to nije nikakva poteškoća već samo dio upornosti“, dodaje Ilićeva.
Za svoj uspjeh, priča nam Saška, zahvalna je najprije svojim trenerima.
„Pomoć i podršku trenera bih mogla da stavim na prvo mjesto, jer u svakoj situaciji definitivno stoje ispred mene. Da nije bilo njih ne bi bilo ni mojih uspjeha, a ni uspjeha cijelog kluba. Neizmjerno sam im zahvalna na svakom zagrljaju nakon osvojene medalje na nekom takmičenju, a takođe i na svim riječima utjehe nakon poraza. Oni su moj vjetar u leđa i kada se najmanje nadam uspjehu tu su da me ohrabre i daju sto posto sebe da osvojimo tu medalju“, dodala je Saška.
U karate klubu „Hercegovac“ ponosni su na Saškine uspjehe, kako na takmičenjima, tako i u školi. Petar Kozjak, trener u bilećkom karate klubu kaže da je Saška jedna od najposvećenijih sportistkinja koju je imao priliku trenirati.
„Saška Ilić, član je našeg karate kluba od svoje pete godine. Od prvog dana pokazuje izuzetnu radnu etiku, vrijedna je, marljiva i izuzetno talentovana. Njena odgovornost i posvećenost jednako dolaze do izražaja, kako na treninzima, tako i u školskim obavezama. Saška je odličan đak i aktivan učesnik brojnih školskih sekcija, što dodatno govori o njenoj disciplini i ambicijama. Sportski rezultati su potvrda njenog rada. Višestruka je prvakinja RS i BiH. Učestvovala je i na balkanskim prvenstvima gdje je dostojno predstavljala svoj klub i zajednicu. Svojim ponašanjem, trudom i pristupom sportu Saška predstavlja primjer mladim sportistima i može biti uzor svima koji teže uspjehu, kroz predan rad i istrajnost“, istakao je Kozjak.
Osim podrške svojih trenera i kluba, Saška je neizmjerno zahvalna svojim roditeljima i porodici. Smatra da bez njihove podrške nijedan uspjeh ne bi bio potpun.
„Trenere stavljam na prvo mjesto, jer smatram da svaku medalju dijelim sa njima. Naravno tu je i porodica, tata, mama, sestre i mali brat, kojima je osmijeh na licu i kada pobijedim i kada izgubim. Maksimalno se trude da porazi ne utiču loše na mene, jer sam osoba koja teško podnosi poraz. Ali svaka medalja je negdje manje bitna u odnosu na njihovu ljubav i podršku. Ne mogu a da ne spomenem i veliku podršku koju mi pruža društvo. Veliki su mi vjetar u leđa i znam da su ponosni na moje uspjehe“, dodala je Saška.
Saška dolazi iz osmočlane porodice u kojoj, kako kaže, vlada najiskrenija toplina, podrška i ljubav. U kući u kojoj živi šestoro djece uvijek je živo i zanimljivo, a najvažnije – uvijek je neko tu da pomogne i pruži oslonac. Taj osjećaj pripadnosti i odgovornosti nosi i u školu i u sport. U slobodno vrijeme Saška pomaže roditeljima u porodičnom poslu. Smatra da je roditeljima od koristi njena pomoć, a na taj način i sama uči kako da organizuje svoje vrijeme i uskladi školske i sportske obaveze sa poslom.
„Zanimljivo mi je, uvijek imam da slušam nešto vezano za školu o čemu mi često pričaju mlađe sestre, ili neke životne priče starije sestre i roditelja, a najljepše mi je slušati malog brata kako se trudi da mi, uz što više detalja, prepriča neki njegov događaj. Svakom bih poželjela da osjeti to i sigurna sam da bi svi uživali u tom raju“, dodala je Saška.
A, osim sportskih uspjeha, Saška je i izvanredan učenik četvrtog razreda opšte gimnazije. Njeni profesori imaju samo riječi hvale – ističu da je požrtvovana u učenju, uvijek spremna na saradnju, društvena i među najomiljenijim u odjeljenju. Upravo to je čini posebnom: jednako je uspješna u knjizi kao i na tatamiju. Posvećena i odgovorna u radu, kreativna, znatiželjna i otvorena. Kao što je veliki borac u karateu, gdje je osvojila brojne medalje, tako je i borac u osvajanju svega novog, kaže Tanja Bubreško, profesorka srpskoj jezika iz Gimnazije „Golub Kureš“.
„Da je talenat za recitovanje, potvrdila je na Svetosavskoj Akademiji, na školskim programima povodom Svjetskog dana poezije, na književnim večerima. Ističe se lijepim ćiriličnim rukopisom, a odgovorila je vrlo uspješno i literarnim izazovima. Pod mojim mentorstvom osvojila je u maju mjesecu ove godine prvu nagradu „Mladi Srbista“ na literarnom konkursu Filozofskog fakulteta, Pale, sa temom: Kad ti je najteže, djeca ti se rađala“. Time se plasirala i na Ljetnju školu u Tršiću. Saškin rad je objavljen u časopisu za književnost i kulturu “ Nova Zora“, broj 87. Ovim putem se i lično zahvaljujem gospođi Gabrijeli Bratić, koja je Saškin rad uvrstila u pomenuti časopis. Zadovoljstvo je raditi sa ovakvim učenicima, i neka Saškin primjer ne bude primjer samo odličnog i talentovanog učenika, nego i uzor gimnazijalcima kako se voli i promoviše svoja škola i svoj grad“, kaže Bubreško.
Saška je u radu napisala da je veoma rano shvatila šta znači biti starija sestra – brinuti, podržavati i biti primjer. Zato je, kaže, posebno ponosna na ovu nagradu jer je shvaćena ljubav i veličina višečlane porodice.
„Data mi je motivacija i vjetar u leđa da nastavim dalje. Moram da kažem da je bilo prelijepo pisati na tu temu jer sam je ja u potpunosti osjetila i doživjela. Nije bilo previše razmišljanja i smišljanja, već prosto sama realnost pomiješana sa osjećanjima i pretvorena u priču“, kaže Saška za Radio Bileću.
Zbog upornosti, skromnosti i iskrene posvećenosti, Saška svakodnevno bilježi uspjehe na koje može biti ponosna. Ona je uzor mladima koji teže uspjehu i dokaz da se veliki rezultati postižu kada se radi srcem, istrajnošću i čistom ljubavlju prema onome što volite.
Izvor: Radio Bileća
Foto: Radio Bileća
