Republika Srpska i dalje nema Strategiju demografskog razvoja – dokument koji bi jasno definisao viziju, ciljeve i mjere za zaustavljanje odlaska stanovništva i podsticaje rađanja. Jedina lokalna zajednica u Srpskoj i BiH, koja je razvila takav strateški okvir jeste Banjaluka.
Poručila je to Adriana Basara, ovlašteni potpisnik u Odjeljenju za brigu o porodici i demografiju u Gradskoj upravi Banjaluka, navodeći da sve ostalo funkcioniše bez koordinacije, bez javne politike i dugoročnog planiranja.
“Dok vlast zatvara oči pred ovim činjenicama, Republika Srpska se prazni”, navela je ona.
Kako ističe, brojevi koje vlast u Republici Srpskoj objavljuje kao zvanične podatke o demografskim kretanjima su pokušaj stvaranja iluzije optimizma i u suprotnosti su sa realnom slikom ovog društvenog problema.
“Stvarni razmjeri demografskog pada su drastičniji, jer se hiljade porodica koje su trajno napustile Republiku Srpsku i preselile u zemlje EU i dalje formalno vode kao stanovnici, iako ovdje više ne žive, ne rade i ne planiraju budućnost. Statistika ih i dalje broji”, kaže Basara dodajući da su stvarnost prazne školske klupe, pusta sela u mnogim krajevima Republike Srpske, hronična nezaposlenost i loša perspektiva za mlade.
“U mnogim manjim sredinama, posebno u ruralnim područjima, škole se zatvaraju zato što nema djece. To je najprecizniji i zabrinjavajući pokazatelj demografskog sloma sa kojima se suočavamo. Toga je svjestan svaki stanovnik u Srpskoj, uprkos selektivnom plasiranju informacija medija ili zvanične statistike koji imaju za cilj održavanja nade, što ne ublažuje sliku demografskog pada”, tvrdi Basara.
Ona dodaje da demografi već godinama upozoravaju da će, ako se ovakav trend nastavi, do 2070. godine u Republici Srpskoj živjeti tek simboličan broj stanovnika, a i taj broj suočavaće se sa procesom biološkog izumiranja.
“Nedostaju ključne politike koje bi trebalo da budu prioritet svake odgovorne vlasti. Nema sveobuhvatnih mjera za zadržavanje mladih, nema ekonomske sigurnosti za zasnivanje porodice, nema programa povezivanja sa dijasporom i politike povratka i nema dugoročnog strateškog planiranja”, kaže ona.
Prema njenim riječima, istina je bolna.
“Ljudi ne odlaze zato što žele, nego zato što moraju. Mladi ne odustaju od porodice – odustaju od države koja im ne nudi sigurnost, perspektivu i dostojanstven život. Dok vlast zatvara oči pred ovim činjenicama, Republika Srpska se prazni. I to više nije statistički problem. To je pitanje opstanka. Demografske promjene koje su Republici Srpskoj neophodne nisu samo statistika, one oblikuju našu budućnost”, navodi ona.
