Stojan Dangubić, suvlasnik i direktor uspješne porodične firme “Aling-conel”, te predsjednik Košarkaškog kluba “Hercegovac” iz Gajdobre govorio je za naš portal o raznim temama: istorijskom uspjehu sportskog kolektiva na čijem čelu se nalazi, Gajdobri, biznisu, a dotakli smo se, naravno, i Hercegovine. Svojim entuzijazmom, angažovanošću i nesebičnim radom, Stojan je postao zaslužan za nevjerovatne uspjehe Košarkaškog kluba “Hercegovac” koji će od naredne sezone nastupati u elitnom rangu srpske košarke, Košarkaškoj ligi Srbije.

piše: Miloš Šupić
Slučaj “Gajdobra” autentičan je i jedinstven, ne samo kada je u pitanju Srbija, već i širi region. Selo koje se nalazi u južnobačkom okrugu i broji svega 2000 stanovnika, može se pohvaliti da je iznjedrilo čak 39 doktora nauka, te 37 državnih reprezentativaca u različitim sportovima. Iako Gajdobra nema srednju školu, potomci hercegovačkih kolonista koji žive ovdje u potpunosti opravdaju nadimak sela, “Srpska Sorbona”.
Jedan od najsvježijih razloga zbog kojih je Gajdobra ponovo u centru pažnje regionalnih medija, jeste plasman lokalnog košarkaškog kluba u Košarkašku ligu Srbije, elitni rang srpske košarke, te je Gajdobra postala najmanja lokalna zajednica u istoriji koja je dala košarkaškog prvoligaša.
Ovakav uspjeh ne dolazi preko noći, i zasigurno ne bi bio moguć da nije ljudi koji svojim vlastitim resursima, energijom, znanjem, ali i novcem, pomažu i usmjeravaju rad kolektiva. Jedan od “krivaca” za uspjeh Hercegovca jeste predsjednik kluba, Stojan Dangubić, uspješan biznismen, koji je na ovaj način uspio napraviti sintezu između svoje dvije ljubavi – košarke i Gajdobre. Pored toga što se nalazi na čelu “Hercegovca”, Stojan je suvlasnik i direktor firme “Aling-conel”, koja je izrasla u jednog od regionalnih lidera u oblasti proizvodnje elektromaterijala, a imali smo priliku da od Stojana dobijemo odgovore na različita pitanja, koje donosimo u nastavku:
HT: Čitaoce smo u ranijem dijelu teksta upoznali sa bajkovitom sezonom i nevjerovatnim uspjesima Košarkaškog kluba “Hercegovac”. Možete li nam reći svoje impresije, da li ste očekivali da ćete uspjeti postati dio elite srpske košarke u toliko kratkom vremenskom intervalu od ponovnog osnivanja?
Stojan Dangubić: Kada sam odlučio da ponovo pokrenem KK Hercegovac 2018. godine, koji je spletom okolnosti prestao sa radom 2001. godine, negde sam se potajno nadao da bi mogli nadmašiti uspeh kluba iz druge polovine devedesetih godina kada smo se takmičili u prvoj B ligi Jugoslavije. Iz godine u godinu smo rasli kao klub u svakom pogledu, osvajali smo trofeje, postajali organizacioni sve ozbiljniji, tako da mogu reći da smatram da smo u svakom smislu spremni da se uhvatimo u koštac sa prvoligaškim ekipama.
HT: Zanimljivo je da svi sportski kolektivi u Gajdobri nose isto ime – Hercegovac. Našim čitaocima biće posebno interesantno, kako ste uspjeli sačuvati hercegovački identitet, kulturu, čak i akcenat u južnobačkom okrugu decenijama?
Stojan Dangubić: Svaki stanovnik Gajdobre uvek sa ponosom ističe svoje poreklo. Poznato je da su kolonizacijom 1946. godine Gajdobru naselili Hercegovci, ali je fenomen da u današnje vreme opšte globalizacije stanovnici Gajdobre i dalje neguju običaje i kulturno nasleđe iz zemlje svojih predaka. Zaista jeste specifično da i mala deca u Gajdobri pričaju veoma slično kako su pričali i njihovi preci.

Stojan Dangubić: Istina je da kompanija Aling conel i moja porodica pomažu sport i kulturu u Gajdobri. Nažalost, sve je manje ljudi koji su spremni da ulože kapital u neko opšte dobro. Ne može sve u životu da se gleda kroz novac. Postoje neke stvari koje sam prošao sa košarkaškim klubom Hercegovac koje zaista novac ne može da kupi, mladost , druženja , treninzi, posvećenostt košarci su doprineli da svi mi u tim teškim vremenima imamo lepa uspomene i pomogle su da izrastemo u dobre ljude, što i treba da je smisao sporta. Što se tiče ponovog osnivanja kluba, otkad je klub ugašen, postojala je želja da krenemo ispočetka. U međuvremenu smo redovno održavali susrete veterana kluba, nismo dozvoljavali da se iskra KK Hercegovca ugasi. Mnogo poznatih igrača je poteklo iz našeg Hercegovca,početke kluba i 80-te godine su obeležili gajdobranski igrači braća Stojanović,Pojužina,Damjanac, Rundić,braća Zubac,gde je iz tih generacija najuspešniju karijeru napravio Mirko Milićević bivši igrač Zvezde, Cibone i internacionalac u 7 zemalja. 90-te godine su donele nove uspehe koje su obeležili Kisić,Pecelj,Šešlija, Vujadinović, braća Sirovina,braća Šarović, braća Dangubić, Rajković, Pavićević, Škorić, Šveljo, Bosančić i mnogi drugi. Često volimo da naglasimo da je Nemanja Bjelica poreklom iz Gajdobre, a Vladimir Lučić iz Nove Gajdobre i dolaze preko ljeta redovno.2018. godine su se poklopile sve okolnosti da se klub ponovo osnuje,pošto je završena Sportska dvorana u Gajdobri. Za trenera je postavljen bivši igrač i trener Hercegovca Radomir Kisić i klub je krenuo da ređa uspeha. Na čelu sa Kisićem osvajali smo redom, Treću, Drugu i Prvu srpsku ligu – Grupa Vojvodina. Drugu mušku ligu Srbije, Kup Vojvodine i Kup Srbije klub je osvojio sa veoma mladim trenerom Aleksandrom Komnenićem gde smo kao klub prepoznati da smo šansu dali jednom mladom stručnjaku što je danas retkost. On je to poverenje uzvratio na najbolji način, vodio nas je do trofeja, a kao nagradu za to dobiće šansu da ekipu vodi i u KLS-u.
Stojan Dangubić: Nekada mi dan od 24h bude kratak da bih u njega uklopio sve obaveze koje imam. Ali postoje stvari koje mi “pune baterije”. Bez njih verovatno ne bih bio uspešan ni u svom poslu u ovoj meri. Što se tiče ulaganja, mislim da je pravi put ulagati u svoje mesto. Bude mi puno srce kada u hali u Gajdobri koja ima 2000 stanovnika, bude 1000 gledalaca, od kojih mnogo mladih i dece. Tada mi bude puno srce i budem siguran da sve što radim nije uzalud.
Stojan Dangubić: Svake godine posećujem Trebinje za Preobraženje i u tom gradu se zaista svaki put kada ga posetim osećam fantastično. Ove godine plan je da se u poslednjoj nedelji jula okupimo na Žrvnju odakle su moji djed i baba, tako da ću obići i svima nama u porodici drago Ljubinje. Ogromna je povezanost Gajdobre sa svojom maticom, Hercegovinom. Bila bi nam čast i zadovoljstvo da odigramo prijateljsku utamicu sa “Leotarom” iz Trebinja, “Hercegovcem” iz Bileće i nadam se da će se to uskoro desiti. Imamo plan da mladi košarkaši koji dolaze iz Hercegovine na studije budu deo naše priče u Hercegovcu. Zaista nas mnogo ljudi prati u Hercegovini, mnogo smo čestitki dobili nakon uspeha i to nam mnogo znači.